Prirodnim putem do zdravlja.

BOL ( lat.dolor)

Službena definicija boli Međunarodnog udruženja za proučavanje boli (IASP), koju je prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija, je da je bol neugodno osjetno i emocionalno iskustvo, udruženo s aktualnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva, ili opisano u vrijeme takvog oštećenja.

Bol je složen osjet koji nastaje zbog oštećenja u našem tijelu i naše psihičke reakcije na to oštećenje. Doživljavanje boli ovisi o osobinama pojedinca: odgoju, okolini iz koje potječe, vjeri, socijalnom i ekonomskom statusu, kao i o trenutačnim okolnostima. Strah, tuga i samoća pojačavaju osjet boli, dok ga smirenost, ugodna okolina i suosjećanja umanjuju.
Bol možemo podijeliti na akutnu i kroničnu.
Akutna bol nastaje iznenada i traje nekoliko sati ili dana. To je oštra bol, lako se može odrediti mjesto boli i teško se podnosi. Liječenje akutne boli traje kratko, a izlječenjem njezina uzroka nestaje i bol. To su na primjer: glavobolja, zubobolja, bol nakon ozljeda, menstruacijska bol, bol kod upale... Ako se ne počne liječiti na vrijeme, organizam će na slijedeći bolni podražaj reagirati jače i dulje, bol će se proširiti na okolinu koja nije oštećena te će akutna bol prijeći u kroničnu bol.
Kronična bol se razvija postupno, traje danima, mjesecima, pa čak i godinama. To je tupa bol, teško se može odrediti odakle potječe i širi se na okolinu. Njezino je liječenje teže i dugotrajnije od liječenja akutne boli.

Prema nekim istraživanjima,66% ljudi barem jednom u životu osjeti bol.40 % ljudi osjeća bol koja traje 6 mjeseci.Trećina populacije industrijskih zamalja boluje od kronične boli,15-20 % ljudi ima trajnu bol.Najčešće se radi o populaciji između 45-64 godina starosti.
U ovom obrazloženju koncentrirati ću se na bol kao jedan od pet osnovnih znakova upale.
Da bismo to mogli malo bolje objasniti,moramo se upoznati i sa samom definicijom upale.
Dakle,upala (lat. inflammatio) je lokalna tkivna obrambena reakcija organizma na vrlo raznolike uzročnike bolesti.To je proces koji se zbiva u vaskulariziranom živom tkivu i to kao reakcija na lokalno oštećenje.Iako su upalne reakcije pretežito lokalnog karaktera,često su one praćene i općim reakcijama cijeloga organizma ,čija će težina ovisiti o intenzitetu oštećenja tkiva i obrambenoj sposobnosti organizma.
Osnovnih pet znakova upale: otečenje,oteklina (lat.tumor),crvenilo (lat.rubor),temperiranost,toplina (lat.calor),bol (lat.dolor) te poremetnja funkcije (lat functio laesa).
Samim djelovanjem na upalu (ublažavanje i sprečavanje),djelujemo direktno na bol.

PROPOLIS U TERAPIJI BOLI

Kao što sam već i spominjao,djelovanje na sam upalni proces je i djelovanje protiv boli ,i u tom smislu nam propolis može biti od vrlo velike pomoći pri terapiji boli obzirom da su mu pripisana neka osobita svojstva .Radi se o njegovom protuupalnom djelovanju (konkretno,propolis utječe na metabolizam arahidonske kiseline pri upalnom procesu i suprimira prostaglandine i leukotriene koji su medijatori upale) i lokalno anestetskom djelovanju,te imunomodulatorskom učinku. Osim toga, propolis djeluje i baktericidno, bakteriostatski, fungicidno i antimikotički, antivirusno, antitoksično, lokalno anestetički te biostimulativno.Odličan je i kao anestetik kod svih bolova slabog do srednjeg intenziteta.

Primjena propolisa bila je aktualna još u vrijeme Aristotela, a njegovo djelovanje detaljno je proučavao Plinius – rimski naučnik koji je smatrao da “liječnici koriste propolis kao lijek zato što izvlači bol i sve supstance zatopljene u tijelu, smanjuje otoke i omekšava otvrdnula mjesta, umiruje bol u mišićima i liječi bolove kada se čini da je stanje beznadežno”.
Propolis i neki od njegovih sastojaka izazivaju i lokalnu anesteziju (Paintz and Metzner, 1979) koja je u nekim studijama bila tri puta jača od one izazvane kokainom i 52 puta od one koja je bila izazvana prokainom u rožnici zeca. Očigledna anestetička sposobnost propolisa može biti razlog što je u tako velikom broju različitih radova izloženo povoljno djelovanje propolisa na oboljela grla i desni. Propolis ima sposobnost čišćenja slobodnih radikala čime štiti lipide (Popesković et al., 1980) i neke druge spojeve (vit C) od oksidacije, uništavanja i kvarenja (Ghisalberti, 1979). Za mnoga od prethodno navedenih djelovanja propolisa vjerojatno su odgovorni flavonoidi - poznati biološki aktivni spojevi (Farkas et al., 1986; Cody et al., 1988).

Uglavnom,jedno je jasno: ako uspijemo ublažiti ili suzbiti upalu,vrlo vjerojatno ćemo uspjeti umanjiti i osjećaj boli.Djelovanje propolisa na upalu je direktno i indirektno.Direktno on djeluje na sam metabolizam arahidonske kiseline suprimirajući produkciju prostaglandina i leukotriena,a indirektno djeluje tako da različite uzročnike ,koji mogu sudjelovati kao uzroci pri nastajanju upalnog procesa ,svojim svojstvima «prirodnog antibiotika» uspijeva držati na određenoj distanci onemogućavanjem njihovog rasta i razvoja.

dr. Leonard Fulir